Sa zadovoljstvom želimo predstaviti pjesnikinju Silvanu Jovanović sa dvije divne njezine pjesme.
GLAVNA STANICA
Ova cura voli
sa rijeke velike.
Voli i tačka nema dalje.
Spojili smo dvije
Strane sveta.
Jedna rijeka
Jedna granica.
A mi smo tu
Glavna stanica.
Sve ljepote naše
Tu su se snašle,
kada žmurimo
kada gledamo,
Mi smo tu da
ljepotu stvaramo.
Granice da rušimo,
da rijeke mogu
teći svojim tokom.
Ova cura voli
sa rijeke velike
tačka nema dalje.
Sve strane svijeta
spojili smo mi.
Jedna rijeka
jedna granica,
tu je stanica.
Moja pjesma moje ja.
Meni nešto posebno.
Virus čudo
Došlo neko vrijeme
ludo, probudilo se čudo.
Ono ide sve nosi
da zna da prkosi.
Čudo zovu Virus pravi
zna da po šašavi.
Virus mete virus briše,
Virus ide virus diše,
Virus ne da nama mira,
ekonomiju nam dira.
To su naše čudne muke jer imamo
nedostižne nauke.
Virusno se borimo
da u svemu tome ne
sagorimo.
Što je ovo naše vrijeme šašavo
svi u gužvi trci, frci.
Virusno bez glave letimo
ne znamo da sletimo.
Čudo virusa
Brigu nam stvara,
život zagorčava.
Mi smo važni
odvažni, imamo
nešto naše što volimo,
da se kroz – zbog
igre virusa borimo.
Snaga je naša, moći,
koja će sve to proći.
Život dati da ekonomiju vrati,
virusom plati.
Došlo neko vrijeme
ludo probudilo se
Čudo…